Krvavi ratovi, oligarhijski režimi, bezakonje, sumnjiva privatizacija i na kraju teška ekonomska kriza su smo neki od faktora koji su doveli do masovnog iseljavanja naroda sa Balkana.

Nema zemlje na prostoru bivše Jugoslavije koja nije suočena s masovnim odljevom stanovništva,  čak u zadnje vrijeme tu se može svrstati i Slovenija. Dakle nije to više samo odljev „mozgova“ nego ono što domaće privrednike najviše zabrinjava je i odlazak „mišića“.

Pokušajte sami danas da nađete dobrog zidara, molera ili automehaničara i vidjet će te da ih jednostavno više nema na našem tržištu rada.  Kriza vrijednosti koja je nastala u periodu tranzicije uzima svoj danak, ljudi ne vide svoju budućnost i budućnost svoje djece na ovim prostorima i traže priliku za bolji život u bogatijim i sređenijim zemljama.

Egzodus naroda sa Balkana i ne čudi, sa obzirom na spor ekonomski razvoj i veliku nezaposlenost mladih u zemljama svim bivše Jugoslavije. Dakle, najbolniji dio i jeste odlazak mladih ljudi. U provedenim anketama oko 80 posto mladih navelo je da želi da napusti svoju domovinu a kao razlog za odlazak navelo je činjenicu da ne vide da će u njihovoj zemlji uskoro biti bolje, odnosno da ne vide vlastitu bolju budućnost, a kao razloge navode nezadovoljstvo uzrokovano političkom situacijom, prisustvo korupcije, nezaposlenost, te nezadovoljstvo poslom i primanjima koji ne dopuštaju dostojan život.

Nažalost, najveći problem je u tome što ne postoji kompetentna diskusija o odlasku ljudi sa prostora Zapadnog Balkana. Što se tiče političkih krugova to je zabranjena tema. Tako da nam oni svakodnevno serviraju populističke rasprave, međunarodne sporove da bi skrenuli fokus sa ovog krucijalnog problema za kojeg oni nemaju rješenja. Ni jedna od ovih država nema pouzdane podatke o iseljavanju – oni variraju u hiljadama. Jer njihova logika je  kad nema pouzdanih podataka, ne trebaju se ni kreirati politike i planovi da se odlazak zaustavi. Jer, nije isto ako odlazi jedan posto ili 40 posto ljudi.

Ako napravimo jednostavnu matematičku ekstrapolaciju na osnovu podataka koje se mogu dobiti od stranih ambasada na osnovu izdatih boravišnih viza i ako se ovaj trend nastavi je da će Hrvatska u sljedećih deset godina izgubiti preko devedeset hiljada stanovnika, vjerojatno će i Bosna i Hercegovina, s obzirom na ove trendove, izgubiti preko petsto hiljada, a Srbija preko milion stanovnika.

Vlade država Zapadnog Balkan moraju se napokon uozbiljiti i prekinuti svoju šutnju o iseljavanju i biti spremne sudjelovati u teškoj raspravi o ovoj temi, te prekinuti se nadati da će im neko drugi ponuditi rješenje. Logika iseljavanja je jednostavna. Koliko bogatim zemljama EU treba radne snage, toliko će ljudi uvijek biti za iseljavanje.

Podcrtao bih na kraju  još jednu tezu koja se širi iz političkih krugova kao veliku zabludu da svoje zemlje napuštaju samo oni koji nemaju posla ili da odlaze isključivo iz financijskih razloga.  Postoje brojni drugi razlozi posebno kod onih koji žive, uslovno rečeno, pristojnim životom. Tu je jedna opća apatija, jer ljudima izgleda kao da njihove zemlje nikada neće stići životni standard jedne prosječne države EU. Ne govorim o nekim političkim procesima, nego o onom što građani osjećaju u stvarnom životu koji razmišljaju o tome šta to znači za njihovu djecu, za obrazovanje, za sistem zdravstvene zaštite, za kvalitetniji zrak, za još neke vrlo konkretne životne probleme.

Piše: Emir Šehić

KVAKA.BA