Piše: Emir Šehić

Suštinska karakteristika današnje socijaldemokratije u svim državama Evrope, koja je ujedno i glavni razlog njene krize je nedostatak fleksibilnosti. Pokret koji je kod svog osnivanja bio toliko progresivan,  sada je zamrznut. Odgovore na novonastale probleme socijaldemokratija  i dalje pokušava naći u svojim ideološkim okvirima koji nažalost nisu u skladu sa današnjim  vremenom. Naravno, postoje velike razlike u nacionalnim političkim kulturama, zavisno od države.  Svuda se socijaldemokrati bore sa velikim problemima, a oni su vrlo često  slični. 

Kao razlog za krizu socijaldemokratije pokušat ću nabrojati nekoliko razloga:

  • Migracija je dominantna tema našeg  vremena, a to je toksično za socijaldemokrate. S jedne strane, oni njeguju humanizam i međunarodnu solidarnost u svojoj DNK, s druge strane, njihova biračka baza ima potrebu za sigurnošću gledajući na migrante kao konkurente na tržištu rada, kao i na stambenom tržištu. 
  • Socijaldemokrati  su se skoro svugdje u Europi prilagodili liberalnom kapitalizmu, time su sami doprinijeli gubitku socijalne sigurnosti. Time stranke na lijevoj strani nisu više vjerodostojna alternativa ljudima koji su se oslanjali na socijaldemokrate kao zaštitnike njihovih interesa.  Birači osjećaju da oni nemaju ideju kako riješiti rastuću nejednakost u društvu.
  • Industrijska radnička klasa, koja je ranije bila okosnica mreže socijaldemokratskih organizacija više ne postoji. Danas postoji široka srednja klasa, obilježena  duhom individualizma i različitim načinima života. Etnička raznolikost je uz to dodatni faktor,  zbog toga je skoro nemoguće danas biti stranka širokih narodnih masa.
  • Socijaldemokrati postali su stranka srednje klase, njihov kadar su uglavnom akademici koji su izgubili kontakt sa životima “običnih ljudi”.
  • Socijaldemokrate su zaražene ljevičarskom “politikom identiteta” i snažno se protive diskriminaciji svake vrste , ali su zaboravili ogromnu većinu građana koji ne misle u tom duhu. Dakle, za mnoge ljude oni su postali previše liberalni.

Ovaj popis popularnih teza o krizi socijaldemokracije mogao bi se još nastaviti. Međutim, možemo zaključiti da su socijaldemokrati postali elitističke stranke, izgubili su mnogo od onih stvari što su ih činili popularnim među širom narodnom masom. Teško im pada  biti glas nezadovoljstva  „malog čovjeka“. U današnje doba desničarsko populističkih prijetnji socijaldemokrati bi trebali napustiti svoj društveno-politički liberalizam i iznijeti par novih hrabrih ideja o stabilizaciji društvenih odnosa  koji su izostali s njihove strane proteklih godina.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Kvaka.ba