Nedjelja predvečer, sjedim u svom stanu i lagano uz vatru gledam po 10-ti put neprevaziđenu seriju “Mućke” gdje me identične ‘fore’ iznova nasmiju. Teško će, neko nekad, snimiti nešto slično.

U tom trenutku, moj 15-godišnji sin pomahnitalo ulazi u dnevni boravak s mobitelom u ruci, onako plašljivo me gleda, i pokušava nešto kazati.

Koliko toliko namontirani smijeh koji dolazi iz ekrana razbija kratkotrajnu tišinu. Napokon je uspio izustiti riječ.

– “Babo, hoće li ponovo biti rata? Hoćeš li opet izgubiti i drugu nogu? Šta će biti s nama? Počelo je… (plač)

Nisam mu odgovorio ni na jedno pitanje, nego ga onako čudno pogledam i upitam:

– “Sine, od kud ti to?”

Pokazuje mi mobitel i čita izjave Milorada Dodika. Jednu, drugu pa treću i ja se zamislim. Stvarno pomislim počelo je, zar ću morati opet, po stare dane, uzeti pušku u svoje ruke?

Nastavlja sin čitati naslove u kojima stoji: “Srbima dosta poniženja, najbolje da se razgraničimo”, “Kupit ćemo 2.500 pušaka”, “Svaki pokušaj ulaska pripadnika policije FBiH bit će spriječen”, “‘Navodni genocid’ u Srebrenici”, “Ako Kosovo uđe u UN i RS će tražiti stolicu”… Tu ga zaustavim i zapitam se u sebi: “Pa da li je rat već počeo ili tek treba da počne?”

U svom tom ludilu razmišljanja prekinu me reklamna poruka na TV-u u kojoj se, između ostalog, kaže da su izbori veoma blizu, te nam pokazuje na koji način ispravno popuniti glasaški listić.

Okrenem se ponovo sinu, pozovem ga da sjedne kraj mene i kažem mu da ne treba, još, da se brine.

U ćemu je KVAKA?

Smotra takmičenja gdje je pobjednik onaj koji će izreći što zvučniju prijetnju, a da istu neće nikad realizovati, JE POČELA.

I on se malo smirio, objašnjavam mu dalje.

Izbori su pred nama, a borba za izlizane fotelje i borba za par hiljada KM mjesečno je počela. Nekome je to ništa, a nekome je SVE. Onome kome je to SVE, spreman je na SVE. Čak je spreman da djecu od 15 godina dovede do plača, a mene koji sam već jednom proživio agresiju na moju državu, ‘baci’ u razmišljanje.

Poručujem mu: “Ne opterećuj se s tim. Ima mnogo bitnijih stvari u ovom trenutnku. Opomena za struju je ispred tebe, račun još uvijek nije plaćen. To je pravi problem i najveća prijetnja.”

Kako preživiti u ovom predizbornom cirkusu i smotri prijetnji orkestriranih iz susjednih zemalja koje imaju tendenciju ostanka na vlasti pod svaku cijenu. Možda je ta cijena i rat, ali je ta cijena upotrebljena toliko mnogo puta da je postala naivna i siromašna, a meni se od iste povraća.

Dodik i njemu slični, fudbalskim žargonom rečeno, su na zalasku karijere pa pokušavaju samo stojati u napadu i govoriti kako nema lopti, tj. kako su svi drugi krivi, a on ugrožen.

Pročitana priča, samo eto još uvijek ‘pali’, vidjećemo do kad…

Uglavnom: SRETNA VAM PREDIZBORNA KAMPANJA!

kvaka.ba/A.S.